Teta Mare
Predgovor Đuro Vidmarović:
„...Knjiga „Teta Mare“ ima ne samo književnu već i naglašenu jezičnu i kulturno povijesnu vrijednost. Osim toga autorica u ovoj knjizi vrlo precizno aktualizira i problematizira položaj hrvatske autohtone manjine u Republici Austriji. Kako zbog sadržaja tako i zbog izvanliterarnih dosega ovu bi knjigu trebalo proširiti po cijelom Gradišću, staviti na raspolaganje svim hrvatskim učiteljima i svećenicima, ali isto tako učiniti ju dostupnom i čitateljima u Republici Hrvatskoj....“
VišeOd jutra do noći
Komentar od Ive Sučića:
„...U svojoj dibljoj dimenziji predstavljaju pjesme simbol žitka i u njem človika kot putnika. U jaki slika služi se pjesnikinja različnimi kontrasti kot npr. svitlost i škurina, jutro i noć, mladost i starost, neobičnimi metaforami, ponavljanji i nabrajanji. Dominantni motiv je jurenje vlaka krajinom, ka sa svojimi polji, grmljem i stabaljem leti mimo oblokov...“
VišeMona i Liza
Dorothea Zeichmann, izvadak iz pjesme "Mona i Liza":
„Mona ja bila srićna, u trenutku barem. Dobro je prebavila noć, nije se smrzivala, nije gladna zaspala i ništa i nigdo ju nije otirao od klupi, na koj je prospavala noć. To je bilo već, neg si je mogla obično željiti, i ona je bila zadovoljna. Čerašnja noć mogla se je i čisto drugačije razviti. Ali na to sada Mona nije htila misliti. Ako se je ča u svojem žitku naučila, onda je to bilo ovo: Primi sve, ča ti ljudi daju ili ča ti se dobroga stane, sa zahvalnošću i budi srićna. Reci: Hvala Bože – ako vjeruješ u
Boga, a ako ne vjeruješ u njega, onda samo reci: Hvala! Zutra ili u drugom hipcu
moglo bi biti sve opet sasvim drugačije.“
Želja
Fraz Kafka, iz pisma k Oskar Pollak-u, 27. januara 1904. Ljeta:
„Mislim da bi človik morao čitati samo takove knjige, ke grizu i bodu. Ako nas knjiga, ku čitamo, ne zbudi kot udarac šakom po glavi, zač pak čitamo tu knjigu? Da nas načinji srićne (...)? Bože dragi, srićni bi bili i ako nebi imali knjig, a takove knjige, ke nas načinju srićne, bi u krajnom slučaju mogli napisati sami. Mi ali tribamo takove knjige, ke djeluju na nas kot neka nesrića, ka nas boli, kot smrt nekoga, koga smo imali radje nego sami sebe, kot kad bi nas prognali u lozu, kraj od svih ljudi, kot samoubojstvo; knjiga mora biti sikira za smrznuto morje u nami.“
VišeMed nebom I paklom
knjiga Med nebom i paklom – Zwischen Himmel und Hölle (2012. ljeta izdao hkdc – Hrvatski kulturni i dokumentarni centar, 7000 Eisenstadt/Željezno):
„U knjizi Med nebom i paklom autorica voli eksperimentirati formama, okušala se i u haiku poeziji.“
Željka LOVRENČIĆ, Zagreb
VišeDopisivanje AB - DZ
Dopisivanje AB – DZ (HKD u Gradišću/Kroat. Kulturverein im Bgld. 2014; Dr. Lorenz Karall-Straße 23, 7000 Eisenstadt/Željezno, Tel. +43 2682 66500, ured@hkd.at
„Još nikada se u gradišćanskohrvatskoj književnosti nije pojavila korespondencija dvih naših književnikov…. U gradišćanskohrvatskoj književnosti je ovo po prvi put, da se i tiskano pojavi dopisivanje med dvimi književniki, verzirani u pisanju u pravoj privrgnutosti i simpatijom jedan prema drugomu….“
Nikola Benčić
VišeMrtvi na odmoru
knjiga „Mrtvi na odmoru“ (6. svezak Gradišćanskohrvatske biblioteke, 1999. ljeta izdalo Hrvatsko štamparsko društvo, 7000 Eisenstadt/ Željezno, Hotterweg 54, ISBN 3-901051-236):
„Književno djelovanje Doroteja Zeichmann počinje nekom pritajenom neizrečenom kritičnom čežnjom za užom domovinom. Nastavlja ironično i romantično o odnosu muža i žene, da bi se u proznom stvaranju približila ka gorućem, skrivenom problemu svladanja nedavnih povjesnih dogodjajev u koje je naš človik bio uklopljen kot kapljica vode u rijeki, sve do odziva na najnovije razvitke užega i širjega duhovnoga ognjišća.“
Nikola Benčić
VišeNema uspomena
knjiga Nema uspomena – Keine Erinnerungen mehr (autorica sama izdala 1994. u Pragu):
„Tematika joj je rodoljublje, ljubav ili pak briga za jezik i podrijetlo… Sličnoga su tona i pjesme posvećene jeziku – odišu snažnim osjećajima ponosa zbog stoljetnoga opstanka Hrvata u Gradišću u kojemu se naša riječ, ili kako pjesnikinja kaže moja lipa slatka rič / od majke naučena, usprkos svemu uspjela održati.“
Željka LOVRENČIĆ, Zagreb
VišeBiografija
Publikacije & Antologije
„Žene su se rijetko javljale na gradišćanskohrvatskoj književnoj sceni, ali se čini da se mlađi naraštaj uspio izjednačiti ili emancipirati i na tom polju. Njezino pjesništvo jasno govori da se i ona borila za takvo izjednačenje…. Počinje rodoljubnim pjesmama, ironično i romantično pjeva o odnosu muža i žene. Tako se kadšto približava humoru, piše i o sarkazmu emancipirane žene, no ni tada ne može pritajiti svoju brigu za jezik i kulturu svoga naroda.“
„Zeichmann Lipković pripada naraštaju gradišćansko-hrvatskih pjesnika vezanih uz časopis Novi glas koji počinje izlaziti 1969. godine. Njihovu poeziju obilježavaju inovativnost i progresivnost.“
„Osam pjesnikov – pripadniki gradišćanskohrvatske narodne grupe – se bori u svoji pjesma na dva načine za vlašći identitet: za svoj pjesnički i za svoj kulturo-nacionalni. Temeljno raspoloženje je žalovanje za gubitkom onoga ča se zove domovina. Ove pjesme su ali i znaki opomene, da se ipak zna, da je najgorje to, kad človik zgubi svoj identitet.“